Uloga vitamina D u imunosnom sustavu

Autor: Dora Belec, mag.pharm

Vitamin D, poznat i kao kalciferol, vitamin je koji strukturom više nalikuje na makroelement iz skupine steroida. Upravo zbog svoje hidrofobne strukture nije topljiv u vodi već pripada vitaminima topljivima u mastima. Toj skupini, između ostalog, pripadaju i vitamini E, K i A, a može ih se pamtiti akronimom DEKA.

U širem smislu kada govorimo o vitaminu D promatramo zapravo skupinu od 7 vitamina koji se razlikuju u položaju 17. U užem smislu govorimo o dva oblika vitamina D, odnosno vitaminima D2 (ergokalciferol) i D3 (kolekalciferol).

Endogena sinteza vitamina D

U našem organizmu vitamin D se sintetizira iz derivata kolesterola, a izlaganjem kože sunčevim zrakama nastaje oblik vitamina D3. Studije su pokazale da za zdrave pojedince 15-20 minuta izlaganja suncu zadovoljava većinu dnevnih potreba za ovim vitaminom. Kod drugih je pak zbog određenih disbalansa potrebna suplementacija kako bi se fiziološki procesi u kojima sudjeluje ovaj vitamin pravilno odvijali. Također, jedna studija je pokazala kako zimi oko 50 % populacije ne proizvede dostatne količine vitamina D. Za tu populaciju govorimo da pati od hipovitaminoze D.

Uloga vitamina D

Najvažnija uloga mu je povećanje apsorpcije kalcija i fosfata iz hrane u probavnom traktu. Ovi minerali važni su nam za izgradnju i čvrstoću skeletnog sustava. Kod djece je važan u sprječavanju rahitisa, a kod odraslih u odgađanju, ali i liječenju osteopenije i osteoporoze. Još prije otkrića strukture i uloge vitamina D naši preci su uvidjeli da djecu s rahitisom mogu liječiti izlaganjem suncu ili davanjem određenih namirnica.

Osim uloge u homeostazi kostiju, kalcija i fosfata, vitamin D pokazuje i druge korisne učinke.

Vitamin D i imunosni sustav

Receptor vitamina D nalazi se i na našim imunosnim stanicama (B stanice, T stanice i stanice koje prezentiraju antigen). One su sposobne sintetizirati aktivni metabolit vitamina D pa tako vitamin D ima sposobnost autokrinog djelovanja na lokalni imunosni milje. Vitamin D može modulirati urođene i adaptivne imunosne odgovore. Upravo ove, relativno novije spoznaje, dovele su do toga da se sve češće ova skupina spojeva smatra hormonom, a ne samo vitaminom.

Vitamin D inhibira proliferaciju B stanica i blokira diferencijaciju i sazrijevanje B stanica kao i posljedično otpuštanje imunoglobulina. Vitamin D dodatno potiskuje proliferaciju T stanica i rezultira pomakom s Th1 na Th2 tip T stanice. Također utječe i na sazrijevanje T stanica na način da smanjuje sazrijevanje upalnog fenotipa Th1 te olakšava indukciju T regulatornih stanica. Sve navedeno ima kao posljedicu smanjenje proizvodnje i ekskrecije upalnih citokina (IL-17, IL-21) koju prati povećana proizvodnja protuupalnih citokina (IL-10). Vitamin D, kao što je već spomenuto, djeluje i na stanice urođene imunosti kao što su monociti i dendritičke stanice (DC). On inhibira monocitom stimuliranu proizvodnju upalnih citokina kao što su IL-1, IL-6, IL-8, IL-12 i TNFα. Dodatno inhibira diferencijaciju i sazrijevanje dendritičkih stanica uz očuvanje nezrelog fenotipa. Potvrda toga je smanjena ekspresija molekula MHC klase II, kostimulacijskih molekula i IL-12.

Inhibicija sazrijevanja DC-a osobito je važna u kontekstu autoimunosti i ukidanja samotolerancije. Prezentacija antigena T stanici od strane zrele DC pogoduje imunosnom odgovoru protiv tog antigena. S druge strane, prezentacija antigena od strane nezrele DC olakšava toleranciju. Valja napomenuti kako autoantigeni nastaju u zdravom organizmu na dnevnoj bazi kao posljedica fiziološke stanične smrti i promjene. Međutim, prezentaciju ovih autoantigena obično čine nezreli DC tako da se održava tolerancija na sebe.

Autoimunosne bolesti povezane s deficitom vitamina D

Unazad nekoliko godina epidemiološke studije su dokazale poveznicu između deficijencije vitamina D i pojedinih autoimunosnih bolesti kao što su multipla skleroza (MS), reumatoidni artritis (RA), dijabetes melitus (DM), upalne bolesti crijeva i sistemski eritematozni lupus (SLE). Također se pokazalo i da suplementacija vitaminom D odgađa progresiju spomenutih bolesti. U drugim se pak studijama pokazala obrnuta korelacija između aktivnosti težeg oblika bolesti i serumskih vrijednosti vitamina D.

Sezonske infekcije povezane s deficitom vitamina D

Kroz godine je objavljeno više boljih, ali i manje kvalitetnih metodoloških studija o povezanosti serumskih vrijednosti vitamina D i infekcija u ljudi. Jedna od takvih je provedena na skoro 19.000 ispitanika te je utvrdila da pojedinci s nižim razinama vitamina D (manje od 30 ng/ml) češće sami prijavljuju nedavnu infekciju gornjih dišnih puteva od onih s dostatnim razinama. Druga studija rađena na 800 vojnih novaka u Finskoj grupirala je muškarce prema razinama vitamina D u serumu. Oni u skupini s nižom razinom vitamina D izgubili su znatno više dana od aktivne službe zbog sekundarnih infekcija gornjih dišnih puteva u odnosu na skupinu s višom razinom vitamina D (više od 40 nmol). Cijeli niz ostalih presječnih studija proučavale su razine vitamina D i stope gripe, bakterijske vaginoze i HIV-a te također dale isti zaključak o nižoj razini vitamina D i povećanoj incidenciji navedenih infekcija.

Jedna prospektivna, dvostruko slijepa placebom kontrolirana studija nije koristila samoizvještavanje kao praćeni rezultat već je objektivnim ishodom, kulturom brisa nazofarinksa, pratila ispitivanu populaciju te njihove razine vitamina D. Utvrđeno je kako je primjena vitamina D rezultirala statistički značajnim (42 %) smanjenjem učestalost infekcije gripom.

Zaključak

Iz svega navedenog možemo zaključiti kako važnost vitamina D igra možebitnu ulogu u funkcioniranju imunosnog sustava i iz aspekta autoimunosnih bolesti kao i akutnih infekcija. Prema hrvatskim smjernicama za primjenu vitamina D preporučena koncentracija vitamina D u krvi u populaciji trebala bi iznositi 75 - 125 nmol/L za optimalnu zaštitu od infektivnih bolesti. Preporuka za dnevni unos vitamina D u obrani od infekcija je 1500 - 2000 IU (400 IU = 10 µg). Ta doza može se povećati na 4000 IU na dan u slučaju razvoja infekcije. Osobe koje pate od određenog stupnja hipovitaminoze D moraju uzimati veće doze sukladno preporuci liječnika nakon serumske analize koncentracije vitamina D. Od nefarmakoloških mjera za održavanje dostatne koncentracije vitamina D u krvi preporuka je slijedeće: izlazak i aktivnosti na otvorenom, redovita tjelovježba, odgovarajuća pravilna i uravnotežena prehrana te konzumacija dodatka prehrani s vitaminom D u dozi od barem 20 µg dnevno u zimskom periodu.

Izvori

1. Aranow C. Vitamin D and the immune system. J Investig Med. 2011;59(6):881-886. doi:10.2310/JIM.0b013e31821b8755
2. Prietl B, Treiber G, Pieber TR, Amrein K. Vitamin D and immune function. Nutrients. 2013;5(7):2502-2521. Published 2013 Jul 5. doi:10.3390/nu5072502
3. Calder PC, Carr AC, Gombart AF, Eggersdorfer M. Optimal Nutritional Status for a Well-Functioning Immune System Is an Important Factor to Protect against Viral Infections. Nutrients. 2020;12(4):1181. Published 2020 Apr 23. doi:10.3390/nu12041181
4. HZJZ: Vitamin D i preporuke za nadomjesnu primjenu vitamina D od jeseni https://www.hzjz.hr/sluzba-zdravstvena-ekologija/vitamin-d-i-preporuke-za-nadomjesnu-primjenu-vitamina-d-od-jeseni/ pristupljeno 12. veljače 2022.

Fotografija

1. https://www.freepik.com/free-photo/fish-oil-capsules-with-omega-3-vitamin-d-glass-jar-white-concrete-surface_12829013.htm